...ono sto je stvarno nikada ne umire..umiru samo imena,oblici i prividi.....
jednom u jednoj divnoj knjizi pročitah...i trajno umemorirah u stanice ŽIVOTa
Okrenite se i krenite s mjesta na kojem ste bili i gdje vise ne mozete prebivati.Okrenite se od onoga sto je zavrsilo i krenite dalje.Okrenite se i suocite s onime,sto se prostire pred vama: novoj stazi,novim odredištima,novim vratima,koja cekaju da ih otvorite.
Neću umrijeti nakon
neprozivljenog zivota.
Neću zivjeti u strahu
od pada ili opekotine,
odabirem ispunjavati svoje dane,
dopustiti svom zivljenju da me otvori,
ucini me manje strasljivom,
pristupacnijom,
da opusti moje srce.
Dok ne postane krilo,
baklja i obecanje.
Odlucila sam riskirati svoju vaznost,
zivjeti tako da ono sto mi dodje kao sjeme ode kao cvijet,
a da ono sto mi dodje kao cvijet ode kao voce.
d.m.
p.s.i'll be back! ;)
No comments:
Post a Comment