7

7

Friday, December 31, 2010

bajke,basne i ostale ISTINE....

evo jedna...PRIČA
 
sjecam se kad smo ON i JA bili
VELIKI
i isli u isti razred
ja u prvoj... on u zadnjoj klupi
uciteljica pita
ko ce glavom (SRCEM)kroz zid?
ja skocim i kazem
JAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAaaa
ko nece?
ostali dignu ruke
pita ona
ima li ko suzdrzan?
kad ono
djecak iz zadnje klupe

p.s.svaka slicnost sa stvarnim osobama....posve je namjerna ;)

Monday, November 15, 2010

reci mi kako se danas zoves?

Voli me kada to najmanje zaslužujem, jer tada to najviše trebam.
Augustus
kazu meni moji meksikanci,novozelandjani,amerikanci i ostali drugari
jaoooo,kako imas neobicno ime;)..sta znaci?
ja kazem...ljepotica!
a onda se uozbiljim i kazem..pa kako kad
ima dana kad josipa znaci....sretna,svoja,hrabra,jasna i glasna,nasmijana i sarena,planine pomice i voli cili svit
a ponekad je josipa= (ne)sretna,pogubljena,tuzna,usamljena i da vam pravo kazem...ne moze ni meda:)

josipa=EMOCIJA




pismo beach..cali

i'll be back...cali2009

o yessss..i do!


talampaya..argentina



bračko lito 2009  



jednog ljeta u MOSTARU


:(.....:)

Saturday, November 13, 2010

kad narastem bit cu....DIJETE

obozavam DJECU..njihovu iskrenost,spontanost,zanesenost
beskrajno sam sretna jer imam puno malih prijatelja od kojih neprestano ucim...na svijet gledaju SRCEM
jednako volim i  price za DJECU
jednom davno....bila  jednom jedna....jednog lijepog i suncanog dana...kako li vec zapocinju!?
ispricat cu vam jednu...

setamo se amiga iskra i ja gradom i kaze ona meni...umorna sam ..ponesi me
a ja jedva docekala...ukrkim je i mi nastavimo
pitam ja nju..iskra, sta bi ti htjela biti kad narastes?
kaze ona... kako mislis sta bi htjela biti,ne razumijem?
mislim,cime bi se voljela baviti,sta bi voljela raditi?znas ono..pjevacica,glumica,doktorica...
a toooo...ma kaj ja znam......jos ne znam bas
a ti josipa,sta bi ti htjela biti kad odrastes?
:)



                                                                           
before

after

Wednesday, November 10, 2010

mama,da li sam ja uspjesna?

Tako je sjajno - i tako bolno - biti iznimka. 
Alfred de Musset
nemojte reci da vas nisam upozorila... rekla sam da cu pisati kako mi dođe:)....bas onako kako zivim,sanjam i djelujem
intuitivno,emotivno,zaneseno,bez kompasa,mapa i kormilara...
cesto cujem..sanjas,ne razmisljas,ides glavom kroz zid,srljas,zivis kako zelis,ti josipa ko da nema sutra,smiri se,stedi,gradi kuce,radjaj dicu,misli na penziju,nadji stalan poso,nije zivot igra,UOZBILJI SE..sposobna si i pametna,nemoj da ti USPJEH izmakne iz ruke
pa pokleknem,rastuzim se,stanem,razmislim,uvjeravam,razuvjeravam...
onda cujem..ajme blago ti se..pa ti stvarno uzivas,putujes,radis ono sto volis..i ja bi..povedi me..luda si,ma bravo,ti si tako hrabra i SLOBODNA...ti stvarno znas sta je zivot...(do I?)mora da je divno...ice&pice…da bar ja mogu tako… (MOZES li?)
pa se razveselim,nasmijem,poletim,uvjeravam,razuvjeravam
i vrlo,vrlo cesto zapitam  
sta je to USPJEH,vrhunac,cilj,meta,cemu tezim/tezis/tezimo?
..neki dan sam uocila bore ispod desnog oka(smijalice...narafski:) ...33 kuca na vrata,samo sto nije…a ja ni na nebu ni na zemlji…vazda u nekoj fazi tranzicije i vjecne preobrazbe..sta li ce mi sutra pasti na pamet,da mi je samo znati!?
slijedim EMOCIJU…u dusi,zraku…u casi…na tanjuru...njam!
 pa se  pitam....mama,da li sam  ja uspjesna?
                                                    
p.s.nadam se da se (ne)cete  uplasit ovog posve neozbiljnog  posta i slijedit’ moj primjer...pa da bude vise otkaza,svojeglavih djevojcica i djecaka,otvorenih umova i veselih ljudi....a kako ces/ce/cete se onda jadni uklopit u svakodnevnicu?



:)
josipa
vis...komiza
juzna strana dugog otoka


jutro...novozelandsko











  

Saturday, November 6, 2010

I can do it...ooo yes, I know I can and I will...

hola chicos,
stalno mi govorite..pisi knjigu,kad ces napisat knjigu,pa mogla bi knjigu napisat,pa daj otvori blog,pa de napravi stranicu i pisi o vinu,a mozda ipak o putovanjima ili tek tako o zivotu putnika namjernika
a ja vazda nekako mislim..ma ima vremena..sad knjigu zivim,a da cu je napisati jednog dana...nema sumnje
always wanted and i will..i know i will:)
pisanje mi nekako u krvi...vazda bilo i ostalo,a vazda mi bilo tesko zapocet
i danas s tim muku mucim...mislim,pisem,pa brisem,odgadjam,trazim inspiraciju i kad me pogodi...juhuuuuuuuu
kontam..gomila je objavljenih clanaka,knjiga,pjesmuljaka,a tako malo kvalitetnih uradaka
slazem se da svaki lonac nadje poklopac,al opet ne volim suhoparno nabrajanje cinjenica,godine i brojke,statistike i stivo bez duse...sta cu,takva sam...
meni je draze ono s gramatickim greskama,nepravilnostima,krivuljama,stranputicama...onako zivotno i tekuce
no,dobra stara kaze...o ukusima se ne raspravlja,a ja bi rekla...ukusima se ne sudi
pa eto....odlucila sam malo svojih misli dijeliti s VAMA....prijateljima,drugarima,suborcima za ljudska prava,hranoljupcima,vinoljupcima,vinarima,sanjarima,zanesenjacima,djevojcicama i djecacima
o cemu cu pisat??
..ko zna..kako mi dodje..kako nas ponese i povede
S obzirom da sam po zvanju i izboru duse u svijetu grozdja i vina...light motiv imamo
a kako VINO bez HRANE  ne ide...i sporedni su tu
voce,povrce,riba,meso,uje maslinovo,petrusimul,limuni i narance,jela i predjela
za zacin...doline,brda,mora,sunca,rijeke,oceani,plaze,sume...kontinenti,polutke..PUTOVANJA
mnogi vec znate da obozavam buenos aires,da me argentina vjecno "kupila",  da mi je dusa tako sretna u mexicu,da su novozelandski izlasci i zalasci sunca NEOPISIVI,da me kalifornija svojim suncem doziva i poziva neprestano( trenutno i grije)
kako volim moju hercegovinu i bosnu,MOSTAR,cro i more...dugonju,hvar,brac,istru zelenu...uf...sva se najezim dok pisem:)
za desert  SLIJE,slike,fotke,pictures,photos, fotos.....iako je jadna kamera na izmaku duse(koliko je puta tresnula na pod,bila u stanju visednevne kome,pa se vratila medju zive) fascinira me svaki put kad pregledavam sto je sve po svitu skupila...dusa mi se smijulji:)
dobila sam je za poklon od my lovely family za diplomu i od tada  me  prati na tuzemnim,inozemnim,stvarnim i imaginarnim putovanjima...hvala im i hvala joj
nisam profesionalac i ne patim od kuteva,suncevih zraka,kadrova i formata...ja samo skljocam i fatam emociju

i tako........

josipa