7

7

Sunday, February 27, 2011

preko GREDA do MJESECA....

Dok vi uzivate u dojmovima ovogodisnjeg zagrebackog sajma vina ja se prisjecam onog proslogodisnjeg….to mi je nekako jedinstvena prilika da susretnem vinare i drage vinoljupce…
Na spomenutom proslogodišnjem mi se dusa tako razveslila kad sam ugledala stand i zanimljive(do tada nepoznate) etikete iz hercegovine                                         
I ja odma…bok,ja sam josipa…iz mostara
Bok…ja sam josip iz citluka
Obostrani osmijeh od uha do uha
Reko..imas bas ljepo ime,kaze on..i ti isto ;)
I tako mi u pricu,kusam ja vina,svide mi se i obecam da cu doci u posjet negdje na ljeto kad se vratim s novog zelanda
I tako je i bilo…posao me doveo u moj rodni kraj i dobrih dvadeset dana sam od podruma do podruma,vinograda do vinograda upoznavala vinare i kusala vina (love my life!)
I tako se ja javim spomenutom vinaru..i uputi on mene kako da dodjem do njegova podruma i…jednog ljepog i suncanog dana (ko u bajci) ja se zaputim do čitluka
Tesko mi je pronaci rijeci za sve sto se nakon toga dogodilo….ne znam sto me vise odusevilo…vinar ili vina...
hercegoVINA je dobila neku novu dimenziju ….
Iskren,zaigran,veseljak,posten,skroman jednostavno COVJEK na n-tu potenciju……vina posebna,drugacija,svoja…MOJA ;)
Prepoznasmo mi u kartkom roku da nas isti vjetar usmjerava
Istog ljeta su jos dva draga stvorenja usla u moj zivot…nezaboravna vecera u noci punog mjeseca i ice&pice kao lajt motiv

Od tada tako jasno i glasno zborim o ovom divnom coviku i njegovim posebnim vinima…tako glasno da se cuje i do kalifornije;)

Upozorio me da ne dam da me stari ljudi u hercegovini zovu jozipa jer se necu nikad udat
(hvala mu,mozda je u tome bila kvaka ;)
kaze da ja njega smijem…ovog me ljeta upoznao i sa svojom obitelji pa je slika jos ljepsa i sjajnija
U njegovu se podrumu i drustvu osjecam ko kod kuce vlastite i vjerujem da cemo jednog dana vinsko nebo obojati udruzenim snagama i zajednickim bojama
Kad nekom poklonim njegovo vino onda taj neko mora znati da je poprilicno poseban
Priznam,igram na sigurno ;)


Dragi moj jozipe,znam da ces skromno pomisliti da pretjerujem,a ja nisam izrekla ni u pola onoga sto osjecam…
Stoj mi dobro i ne minjaj se za sva blaga



p.s.autobus iz citluka stize u 6 ujutro na zagrebacki kolodvor…vozac je simpatican i vec zna da sam dosla preuzeti vina….zadnja me je posliljka rasplakala..sreca pa je posiljatelj posla i maramice…za suze radosnice;)

Saturday, February 26, 2011

austral(i)JA


Provela sam divnih 7 dana u melburnu australskom…kod obitelji koju sam prvi put vidjela(hvala mami i  dobrim,sesvetskim susjedima na prePORUCI)..a vec sam u njima dobila nove mamu i tatu….prepoznali smo se vec prvog dana…tesko nam se bilo rastati…da postoji natjecanje za najlipsu putnu torbu na svitu,sigurna sam da bi moja pobjedila…darovali su mi je na rastanku i pozeljeli jos puno putovanja..po mogucnosti preko melburna…

mama marija i tata mišo

Vozim se vlakom do stanice gdje trebam presjesti na vlak za adelaide i skontam da ne ide direktno vec da moram presjedati..uf..i pitam jednu osobu kako i di i ona kaze jedno… druga osoba kaze drugo ,a jedna se simpaticna djevojka  sama ponudi da ce mi pokazati jer ide u istom smjeru…supeeeeerrrr! a onda se zacuje glas i najava da vlak mijenja rutu i ide direktno do stanice gdje me ceka vlak za adelaide,bez presjedanja i kerefeka…lucky girl!;)
Vlak pun starih ljudi i zoom zoom kraj mene sjeda simpaticno stvorenje…nije nam trebalo dugo da se prica pokrene..samir iz egipta…doselija se u austarliju prije 6 miseci…podilimo njegove sendvice..moju pitu sirnicu(hvala australskoj mami)cokoladice i jabuku…pitam..sta si po horoskopu..kaze ne znam..mislim da sam jarac…u decembru mi rođendan..;) kad,pitam?..kaze 23.12.
;))…desetsatno putovanje proletilo za tren oka…rođeni istog dana,a tako razliciti… on voli zimu,ja ljeto..on voli coca colu,ja vodu….on voli gledat tv,a ne voli citat..kod mene apsolutno obrnuto…on tehnologija,ja priroda..na kraju smo ipak skontali da nas povezuje zajednicka ljubav prema pilecoj jetrici i plavoj boji… … pricao mi o obicajima njegova egipta i otkrio da tamosnji decki vole plave i bucmaste…;),obecao da ce me naucit pisat arapski s desna na livo,a ja cu njega naucit plivat kad dodje u cro)  …cvrst zagrljaj na rastanku i novi drugar u skrinjici prijateljstva


;)

McLaren Vale..moj novi dan sljedecih misec dana je divan,divan,divan,a moja kuca u sred vinograda carobna..okruzena cabernet sauvignonom,chenin blancom i shirazom,eukaliptusima,lavandom i obasjana suncem..nemam ni telefona ni interneta….prvo me to malo uzrujalo...jer je dosta posla koji radim nemoguce obaviti bez mejlova i surfanja,a i drago mi biti u kontaktu s dragim stvorenjima all around the world;)…pa pomislim ..ok,valjda svemir hoce da se odmorim od virtualnog svita bar malo…sta sad…sveMIR zna
na poslu sve karakter do karaktera(posvetit cu im poseban post )mali podrum,puno zanimljivih vina, dva vau vau(mo- mo i molly )i nekoliko gica (rokt-rokt)…vec prvog dana od bacve do bacve..srk srk pljuc..njam…pa voznja po dolini i zoom…MASLIN BEACH…zanjemila…nisam znala da mi je i ocean tako blizu…sreca do neba

cipelice lutalice "na zadatku"


 Drugi dan dodjem s posla ..cimerica(jane..engleskinja)nije doma…kontam sta cu..i sine mi ..odo ja u komsiluk ,do vlasnika kuce u kojoj zivim)….
Kuc-kuc..ja sam josipa….drew i lu lu…divni ljudi…police prepune knjiga,vecera..njihova vina(s mnogo duse)…i novi amigosi..pred kraj divne veceri lu lu me povela u obilazak kuce…
Nikad je ne zakljucavamo,slobodno dodji kad god hoces…,ako nas nema ti opet slobodno dodji,tu ti je Internet..ovo ti je kuhinja,tu ti je ovo tu je ono…osjecaj se ko kod kuce…;)
Sinoc  smo uz njam njam chenin blanc ispratili sunce,a sutra sam gost na obiteljskom partiju…
Kazu da sam prekratko tu …tribala bi ostat malo duze….reko..no worries..doci cu ja opet;)


view kroz vrata "naše" kuće


p.s.kuc- kuc…Shvatili ste valjda sto vam zelim reci ovim putnim postom!?...ako saznate ili kojim slucajem organizirate spomenuto natjecanje,molim vas da mi javite..torba i ja stizemo..zoom zoom ;)









Monday, February 21, 2011

PRIJATELJIma

Nikada ne dozvoli da sretneš nekoga tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji.
                                     Majka Tereza

Samo da vam kazem da sam sretna jer imam puuuunnnooo prijatelja i nisam jedna od onih koja ih dili na prave i (ne)prave…za mene su oni svi pravi,da praviji ne mogu biti…uistinu nije vazno kad su nam se puti ukrstili,kolko cesto se ukrstavaju i da li ce se opet ukrstiti…kako god okrenes,ljepota i „metar“ ionako su u oku i srcu promatraca.
 Neko nam useta u zivot da nas prati kratko,neko za malo duzi period,a neko za cili zivot….. vazan je trag koji ostave/ostavljaju u nama,vrijeme je ionako relativan pojam….carolija trenutka/aka zivi vjecno… a donedavno sam se cudila svome tati kako tako puno ljudi naziva svojim prijateljima (hvala tata!)
S obzirom da sam poprilicno otvorena za sve sto je novo i (ne)poznato uvjerena sam da nas svemir odvede i vodi do ljudi do kojih trebamo stici.HVALA muuuuuuuuuuuuuuu!!!!
Gdje god da me moje cipelice lutalice odvedu ja upoznajem divne ljude i obogaćujem skrinjicu PRIJATELJstva….krcata je,kipti veseljem,al uvik se u njoj mista nađe…naguramo se i podilimo…nista lakse
Cini mi se da mi je to u genskom kodu zapisano…hvala mojim dragim roditeljima,do neba im hvala sto su me naucili zivjeti po onoj…mi casa es tu casa...moja kuca je tvoja kuca…vrata su ionako uvik otkljucana za one koje put dovede ;)
 Dragi moji drugari,nisam dovoljno vjesta,nemam ni rijeci ni tipki da opisem koliko sam sretna sto skupa dilimo trenutke. budite mi sretni i veseli gdje god da jeste i ne zaboravite da sam s vama i kad nisam ;).HVALA!
 prePOZNAJTE se u mudrosti koju NAM poklanjam

Ako ono što govorim odzvanja u tebi,to je samo zato što smo oboje grane istog drveta.
                                     W.B.Yeats










































p.s.Eto,neki se hvale da imaju samo jednog,dva,pet „pravih“ prijatelja,a ja sretna sto ih iman na n-tu,sto tako mnogo divnih stvorenja nazivam svojim drugarima
sta cu kad mi draga ona stara…od viska(ljubavi) glava ne boli ;)

Saturday, February 19, 2011

mi SVE dilimo....

Zivot nam vraca ono sto mi drugima dajemo.
                                  Ivo Andric




Vjerujem u ravnotezu,sinkronicitet i dobra djela.jako,jako vjerujem i ta me spoznaja cini jako sretnom.Vjerujem u anđele,posebno u ovozemaljske i sveprisutne
jednako vjerujem da sve lipe stvari u zivotu dolaze s onu stranu napora..easy does it…
Shvatili ste vec da jako volim i price,price za djecu i odrasle(usput,mislim da bi odrasli trebali citati puno vise slikovnica)…
ispricat cu vam nekoliko njih…(ne)POVEZANIH ;)

pamtim jedan ljetni dan koji je zapoceo zagrebackim budjenjem…spremim se i put mostara…priznam da nisam bila u najsjanijem raspolozenju..puno upitnika u glavi,a premalo odgovora
negdje na pola puta izmedju zagreba i karlovca stvori se kolona i ugledam veeeeeliki oblak dima…minutu potom vidim covjeka kako tetura,krv mu se slijeva niz lice i srusi se tik pokraj mog auta.stanem,izadjem…pitam,pricam,maramicom brisem krv,nazovem hitnu..otvori se nebo i kisa lijeva ko luda…auta prolaze…zaustavlja se kamion i dobivam(o) pomoc…pokrivac, ja donosim kisobran…milujem covika po glavi i govorim kako ce sve biti u redu.moli me da nazovem njegovu suprugu..uf..on joj tihim glasom objasnjava da se ne brine,da je dobro.preuzmem telefon i kazem..ne brinite gospodjo,suprug ce biti dobro,hitna samo sto nije stigla,javit cu vam se kad ga predam(o) u sigurne ruke.
Dok mu dajem vodu da pije,on place i govori,..hvala vam,puno vam hvala..nemojte se toliko muciti oko mene
Zagledam mu se jako jako u oci (zelene)i pomislim kako je na njegovu mistu mogo bit npr.moj tata …sretna sam da mogu pomoci,zar ne biste i vi meni da je situacija obrnuta!?..obostrani smijesak kao odgovor…
Stisak ruke i pogledi puni povjerenja na rastanku..javim gospodji da su ga odveli u karlovacku bolnicu i mokra do kosti nastavljam put…dobivam odgovore na pitanja s pocetka PUTovanja
Doznajem kasnije da je gospodin djordje puno bolje nego je izgledalo…i sjetno vozim dalje…
Druga neSRECA i autostoper.stanem..poljak koji zivi i radi na moru…povezo ga gospodin u kamionu i pukne guma i zoom zoom zaleti se u drugi auto i hvala bogu nikom nista osim materijalne stete..cakulamo o turizmu i vinu
On izadje kod barba macole,a novi suputnici zamine njegovo misto, preslatki mladi par francuza (bastien i marion) utrpamo stvari i zivahno krene cakula…putuju ,stopiraju,kampiraju i tako ce kazu do grcke
Di cu ja,di ce oni..vamo tamo i kako hvala bogu dalmaciju „imam u oku“…odlucim odvest cu ih na lipo misto za kamp na divlje…..zapricamo se i zoom ja ne skrenem di sam misla vec produzim
Pomislim..sta sad,svaka cesta negdi vodi i nastavimo tako do… primostena
Na rastanku im dam  vizitku i kazem..ja vam idem do mostara..to vam je skoro pa usput na putu za dubrovnik;) javite se i ugostit cu vas…
VELIKI dan za moje maleno srce…sva pitanja s pocetka putovanja dobila svoje odgovore
SRETNA.

(par dana kasnije bastien i marion su me razveselili posjetom …njupali rucak babe milice,setali po mostaru,rekuperali se,oprali robu…pitaju me kako ce mi se oduzit..reko..nema potrebe..samo negdje tamo nekad u buducnosti cinite dobra djela…ja sam vec nagradjena za ovo…
 uz upute kako i kuda prema dubrovniku odvezem ih na hot (autostop) spot….poruka koju su mi te noci poslali iz stona jos i danas prekrasno zvoni dusom…
Nekoliko dana kasnije,na po brackog kanala,na trajektu me zatekao poziv s nepoznatog broja gospodin djordje zahvaljuje do neba i pita kako da se oduzi….reko,obecajte mi da ce te drugi put voziti opreznije;) dusa se smije

xxx

Trenutno me grije australsko sunce,udomljena kod krasne obitelji..sve se stipam da vidim jel istina…idem jucer zoom zoom u istrazivanje melburna
Pitam jedno slatko celjade na stanici koji vlak vozi u smjeru city-ja…kaze mislim da je ovaj..reko mislis ili znas? ;)Kaze..ma nisam ni ja odavde(kanada), al je, ovaj je..idem i ja prema gradu
Red na stroju za karte i zoom ne primaju novcanice od 20$,a ja nemam drugu, imam nesto sice,al ne potrebnih 6,80$….nervozni uzdasi u redu iza mene ..kontam ..ok,sta sad..
Take it!..pruza mi kanadjanin novcanicu od 10$
I ja platim,uzmem kartu i dajem mu svoju dvadeseticu..kaze on ne ne,ne treba
Kazem…ma ne..uzmi,molim te..
Ne,kaze on…znam ja kako bi se ja osjecao da se nadjem u istoj situaciji
Osmijeh,radost i veliko hvala ;)


Jos samo jedna,obecajem…

Bolesna,napola mrtva,iscrpljena i gladna lezim u krevetu svog kalifornijskog sobicka..ne mogu ni meda….osjecam se ko da umirem i sanjam juhu… da,maminu,babinu,tetkinu…juhu,pilecu,povrtnu,domacu,s ljubavlju pripremljenu..cini mi se da bi me samo ona spasila
I odjednom cujem zvono na vratima i pomislim ..sigurno ne zvoni meni
Opet i opet zvoni..skontam da sam sama u kuci i nekako se dokopam vrata
Otvorim…moja draga carmen i u ruci joj zdjela juhe
Rasplacem se od srece,zagrlim je,ozivim i pojedem je s takvim gustom..slađa od meda,ukusnija od poljupca i mirisnija od ikakvog cvita
(po)OZDRAVLJAM  najdrazu mi spanjolku…moju carmen od kužine,kraljicu svih juha


p.s.oprostite na ovako dugom postu…tipke se nisu dale zaustaviti….a zapravo sam samo tila upitati...
   

vjerujete li u anđele, ravnotezu,sinkronicitet i dobra djela?



 josipa